Astigmatizam

Astigmatizam je refrakcijska greška koja nastaje zbog nejednake zakrivljenosti vertikalnog i horizontalnog meridijana rožnice (rožnični astigmatizam) odnosno leće (lećni astigmatizam). Refrakcijski elementi oka (rožnica i leća) nemaju uvijek pravilnu sfernu zakrivljenost (poput kugle/lopte), već više ili manje elipsodino izobličenu (poput jajeta/radgby lopte), zbog čega se slika predmeta nejednako lomi u vertikalnom i horizontalnom meridijanu. Tako umjesto jednog žarišta nastaju dvije fokalne linije ili fokale koje mogu padati na različite načine ispred ili iza mrežnice što stvara neoštru i iskrivljenu sliku. Postoji više različitih tipova astigmatizma.

* jednostavni dalekovidni (jedan glavni meridijan je uredan a drugi dalekovidan)

* jednostavni kraktkovidni (jedan glavni meridijan je uredan a drugi je kratkovidan) * složeni dalekovidni (oba glavna meridijana su dalekovidna u različitom stupnju) * složeni kratkovidni (oba glavna meridijana su kraktkovidna u različitom stupnju)

* mješani astigamtizam (jedan glavni merdijan je dalekovidan a drugi kratkovidan) Razlikujemo regularni astigmatizam gdje su različiti meridijani zakrivljenosti postavljeni na 180° i iregularni astigmatizam koji odstupa od te vrijednosti. Za korekciju astigmatizma koristimo cilindrična (torična) naočalna stakla ili kontaktne leće. Isto tako moguća je laserska korekcija astigmatizma Excimer laserom LASIK metodom. Astigmatizam često nastaje i kao posljedica slabe operativne tehnike nakon operacije sive mrene naročito kod ekstrakapsularne ekstakcije leće zbog širokog operativnog reza. Stoga se uvijek kad je to moguće preporučje suvremena metoda fakoemulzifikacije leće.

Dijabetička retinopatija

Dijabetička retinopatija posljedica je djelovanja povećane razine šećera u krvi na krvne žile oka. Najraniji stadij te bolesti poznat je pod nazivom neproliferativna dijabetička retinopatija. U toj fazi, arterije mrežnice postaju oslabljene i počinju propuštati plazmu i krvne stanice, zbog čega nastaju sitna, točkasta krvarenja. Također, nastaju mikroaneurizme (izbočenja kapilara) i eksudati (depoziti u mrežnici kao rezultat povećane propusnosti krvnih žila). U makuli (žutoj pjegi) može se pojaviti zadebljanje (edem) što dovodi do smanjenja vidne oštrine i iskrivljenja slike što se može registrirati i pratiti Amslerovim testom. Teži stupanj bolesti naziva se proliferativna dijabetička retinopatija. Zbog smanjene opskrbe mrežnice kisikom i posljedične ishemije, stvaraju se nove krvne žile (organizam na taj način želi povećati dopremu krvi i kisika u ugroženo područje). Stvaranje novih krvnih žila zove se neovaskularizacija. No, nove krvne žile lošije su kvalitete i lako pucaju te može doći do krvarenja u staklovinu (unutrašnjost oka) zbog čega osoba može vidjeti "lebdeće mutnine” i mrlje pred zahvaćenim okom, a vid može biti i znatnije smanjen. U zadnjem stadiju bolesti, daljnji rast abnormalnih krvnih žila i stvaranje vezivnih ožiljaka unutar oka uzrokuju ozbiljne komplikacije kao što su odljepljenje mrežnice i glaukom (oštećenje vidnog živca zbog povišenog očnog tlaka) s posljedičnim potpunim gubitkom vida. Neki od simptoma dijabetičke retinopatije uključuju: * mutan i iskrivljen vid (često povezan s razinom šećera u krvi) * "lebdeće mutnine” i bljeskove pred okom * nagli gubitak vida. U osoba s diabetesom važne su redovite kontrole vida kako bi se što ranije otkrile i liječile eventualne komplikacije. Većina osoba s dijabetesom pod stalnim je nadzorom interniste ili endokrinologa koji blisko surađuje i s oftalmologom. Dijagnoza dijabetičke retinopatije postavlja se na temelju detaljnog pregleda očne pozadine. Postoji više načina liječenja dijabetičke retinopatije ovisno o stadiju bolesti i specifičnim problemima koje bolesnik ima. Pretrage kojima se prati napredovanje bolesti i na temelju kojih se donose odluke o liječenju uključuju: fluoresceinsku angiografiju (FAG) (snimanje krvnih žila mrežnice), optičku koherentnu tomografiju (OCT), fotografiranje mrežnice i ultrazvučni preled oka. Jedan od najčešćih problema koje rješavaju vitreoretinalni kirurzi jest rast abnormalnih krvnih žilica i krvarenje iz njih. Taj se problem rješava panretinalnom fotokoagulacijom (PRP) koja se izvodi pomoću lasera. Kirurg pomoću lasera "uništava” ishemično (bez kisika) tkivo mrežnice koje je izvan granica centralnog i najjasnijeg vida bolesnika. Na taj se način stvaraju slijepe pjege u području perifernog vida, ali PRP-om se zato sprečava rast novih abnormalnih krvnih žilica i prekida se krvarenje iz već postojećih. Cilj je liječenja zaustavljanje napredovanja bolesti. Zadnjih nekoliko godina sve više se u liječenju uznapredovalih ishemičnih promjena s neovaskularizacijama koriste lijekovi koji "zaustavljaju” rast novih krvnih žilica u oku u obliku injekcija (anti VEGF liječenje). Drugi način liječenja dijabetičke retinopatije je vitrektomija. To je kirurški postupak kojim se liječe komplikacije te bolesti kao što je krvarenje u staklovinu (tvar poput gela koja ispunjava oko). Tijekom vitrektomije, retinalni kirurg pažljivo uklanja krv i staklovinu iz oka kao i vezivne tračke koji polaze iz staklovine i hvataju se za mrežnicu (njihovim natezanjem mrežnica se može odvojiti ili rascijepiti te ih stoga treba ukloniti). Osobe s proliferativnom dijabetičkom retinopatijom imaju povećan rizik za pojavu odvajanja (ablacije) i rascjepa mrežnice. Kirurškim zahvatom pomoću lasera spajaju se rascjepi mrežnice. Ablacija mrežnice zahtijeva kirurški zahvat kojim se mrežnica vraća u prvobitni položaj na očnoj pozadini. Prognoza oporavka vida ovisi o opsegu i vremenu trajanja ablacije. Prevencija Istraživanja su pokazala da osobe s dijabetesom koje dobro kontroliraju razinu šećera u krvi imaju manje očnih komplikacija nego osobe s lošom kontrolom. Pravilna prehrana i redovita tjelovježba igraju važnu ulogu u cjelokupnom zdravstvenom stanju osoba s diabetesom. Mogućnost očnih komplikacija manja je u oboljelih osoba koje su pod stalnim nadzorom oftalmologa i redovito se kontroliraju. Mnogi se problemi lakše i uspješnije liječe ukoliko se otkriju u ranoj fazi. Kontrole kod oftalmologa treba obavljati svaka tri do četiri mjeseca.

Glaukom

Glaukom ili kako se često naziva "povišen očni tlak” vrlo je česta očna bolest koja predstavlja jedan od vodećih uzroka sljepoće u svijetu i kod nas. U svom početku glaukom nema očnih simptoma koji bi upozorili pacijenta da se "nešto” događa s vidom, zbog čega ga često nazivamo i "tihim ubojicom vida”. Upravo zbog toga glaukom treba ciljano tražiti među stanovništvom. U općoj populaciji starijh od 40 godina učestalost glaukoma je 2-5% a s godinama ona raste tako da u straijih od 65 godina ona iznosi 10-30%. U bolesnika s kardiovaskularnim bolestima, hipertenzijom, dijabetesom i onih koji među svojim srodnicima imaju nekog tko boluje od glaukoma učestalost je još veća. Ranim otkrivanjem i pravovremenim liječenjem mogu su u potpunosti izbjeći teže komplikacije bolesti. Nažalost danas se većina glaukomskih pacijenta tek slučajno otkrije prilikom pregleda za prve naočale za čitanje. A i tada vrlo često većima pacijenata odlazi u razne optike gdje se uglavnom "površno” pregledavaju i propuste vrijednu priliku za otkrivanje bolesti u ranom stadiju. U našem oftalmološkom centru potpuno smo opremljeni i vrhunski educirani za rano oktkrivanje, liječenje i praćenje glaukomskih bolesnika.

Glaukom (očni tlak)

GLAUKOM, hrvatski zelena mrena Vrlo ozbiljna dijagnoza. Potreban detaljan pregled prije uspostavljanja ove dijagnoze. U narodu a među neupućenim stručnajcima se poistovjećuje s povišenim očnim tlakom što je nedostatna usporedba. Glaukom je očna neurološka degeneracijska bolest. Kod ove bolesti propada živčani sustav oka koji dovodi do postupnog smanjivanja vida i njegovog potpunog gubitka ukoliko je nekontrolirana. Za propadanje vida najodgovorniji faktor je očni tlak koji onemogućuje prokrvljenost očnog tkiva. Svaki očni pregled mora uključiti mjerenje očnog tlaka. Ali samo mjerenje tlaka nije dovoljno jer to nije prava vrijednost. Očni tlak se mjeri neizravno pa je zato potrebna dodatna ultrazvučna pretraga mjerenja debljine rožnice te mjerenje zakrivljenosti same rožnice i tada se korigira izmjereni očni tlak. Korigirana izmjereni tlak je najtočnija vijednost očnog tlaka. Mjerenje očnog tlaka bez spomenutih dodatnih pretraga nije ispravno niti točno. Izmjerene vrijednosti očnog tlaka mogu varirati za + /- 7mmHg. Normalne vrijednosti očnog tlaka kreću se između 12 i 18 mmHg. Granične vrijednosti su 18 do 20, odnosno 10 do 12 mmHg. LIJEČENJE Konzervativno, kapljicama. Ima pet različitih vrsta kapljica obzirom na mjesto djelovanja kapi u oku. Obzirom na kemijsku strukturu ima deset različitih preprata,a obzirom na broj preparata na tržištu ima ih veći broj: Timalen, Timoptic, Betoptic, Vistagan, Alphagan, Pilocarpin, Trusopt, Azopt, Cosopt, Azarga, Combigan, Ganfort, Xalatan, Travatan, Lumigan, Latanox, Duotrav, Xalacom. Ako se lijekovima ne uspije očni tlak držati u normalnim vrijednostima, mora se pristupiti operacijskom postupku. Tablete acetazolamida (Diamox) se koriste u prijelaznom razdoblju do operacije. Dugotrajno korištenje tableta se ne preporučuje. Operacije. Prvi stupanj u operacijskom liječenju glaukoma je selektivna LASERSKA trabekuloplastika (SLT). Na žalost rezultati su kratkotrajni. Druge operacije su implatacija korneoskleralnog čavlića, duboka skleroplastika, Descemetov prozor, viskokanalostomija, trebekulektomija, implantacija valvule.

Gonioskopija

Goniskopija je dijagnostička pretraga kojom pregledavamo sobični kut tj. kut između korijena šarenice i rožnice. Naime u sobičnom kutu nalazi se tzv. trabekularna mreža koja predstavlja prvi dio sustava otjecanja očne vodice. Povećani otpor pri otjecanju očne vodice dovodi do povećanja intraokularnog tlaka. Već sam anatomski izgled kuta može upućivati na rizik pojave glaukoma. Tako razlikujemo glaukom otvorenog kuta i glaukom zatvorenog kuta. Kod glaukoma otvorenog kuta koji je najčešći razlikujemo više stupnjeva otvorenosti gdje je ocjena 0 potpuno zatvoreni kut a ocjena 4 potpuno otvoreni kut. Gonioskopija je dodatna pretraga koju redovito radimo u sklopu glaukomske obrade bolesnika ali i u nekim drugim stanjima gdje u sobičnom kutu možemo naći patološke promjene kao što su priraslice, novostvorene krvne žile (neovaskularizacije), pigment, stanične elemente i sl.

Ječmenac

JEČMENAC, latinski hordeolum (akutna upala) ili chalazion (kronična upala) Gnojna upala lojne žlijezde u vjeđi. Početak je bolna otečena vjeđa koja može zatvoriti oko, bolna osjetljivost kod dodira. Kroz nekoliko dana može potpuno proći ili pak ostaje kvržica-to je onda kronična forma koju latisnki zovemo chalzion. LIJEČENJE. Hordeolum se liječi konzervativno, lokalno lijekovima i fizikalno: Chalazion u mirnoj fazi - kirurški. U lokalnoj anesteziji za odrasle a općoj, kratkotrajnoj za djecu.

Katarakta (Siva mrena)

Katarakta ili siva mrena je zamućenje očne leće. Najčešće nastaje kao posljedica starenja, no također može nastati kao posljedica šećerne bolesti, traume, uzimanja određenih lijekova (kortikosteroidi), zračenja (rendgenskog, ultraljubičastog), odnosno može biti nasljedna (kongenitalna katarakta). Mutan vid, nejasna slika, naočale više ne odgovaraju, ne vidi na televiziji, ali niti novine-to su riječi kojima se pacijent potuži oftalmologu kad dolazi na pregled i kad se utvrđuje siva mrena kao glavni krivac spomenutih poteškoća. Katarakta (grč. vodopad), siva mrena danas najčešći uzrok poremećaja vida. Svako zamućenje leće se naziva sivom mrenom. Ima više vrsta sive mrene obzirom na doba u koje se pojavi i način na koji nastane. Prema dobi kada se pojavi, razlikujemo sivu mrenu u novorođenačkoj dobi, u dječjoj, mlađoj, srednjoj i starosnoj životnoj dobi. Leća se može zamutiti i djelovanjem unutarnjih ili vanjskih uzroka. Od unutrnjih faktora može biti kod poremećaja metabolizma, nap. mrena u dijabetičara ili pak pod djelovanjem lijekova, dugotrajno liječenje steroidima. Vanjski faktor može biti mehanička ozljeda, zračenje (radarsko, rentgensko, visoka temperatura). Najčešća siva mrena je starosna. LIJEČENJE sive mrene - OPERACIJA Jedini način na koji se rješava problem sive mrene je OPERACIJA. Zadnjih dvadestak godina tehnologija je omogućila vrlo nježnu i preciznu operaciju koja bolesnika sa sivom mrenom vraća u normalan život već nakon nekoliko dana. Danas se siva mrena operira pomoću ultrazvuka, a odstranjena zamućena leća se zamjenjuje novom umjetnom. Operiramo u lokalnoj anesteziji, bez injekcije. Postupak je bezbolan. Sama operacija traje dvadesetak minuta. Nakon operacije bolesnik odlazi kući. Sutradan je kontrola. Kapljice se uzimaju dva tjedna.

Siva mrena (grč. cataracta)

Mutan vid, nejasna slika, naočale više ne odgovaraju, ne vidi na televiziji, ali niti novine-to su riječi kojima se pacijent potuži oftalmologu kad dolazi na pregled i kad se utvrđuje siva mrena kao glavni krivac spomenutih poteškoća. Katarakta (grč. vodopad), siva mrena danas najčešći uzrok poremećaja vida. Svako zamućenje leće se naziva sivom mrenom. Ima više vrsta sive mrene obzirom na doba u koje se pojavi i način na koji nastane. Prema dobi kada se pojavi, razlikujemo sivu mrenu u novorođenačkoj dobi, u dječjoj, mlađoj, srednjoj i starosnoj životnoj dobi. Leća se može zamutiti i djelovanjem unutarnjih ili vanjskih uzroka. Od unutrnjih faktora može biti kod poremećaja metabolizma, nap. mrena u dijabetičara ili pak pod djelovanjem lijekova, dugotrajno liječenje steroidima. Vanjski faktor može biti mehanička ozljeda, zračenje (radarsko, rentgensko, visoka temperatura). Najčešća siva mrena je starosna. LIJEČENJE sive mrene - OPERACIJA Jedini način na koji se rješava problem sive mrene je OPERACIJA. Zadnjih dvadestak godina tehnologija je omogućila vrlo nježnu i preciznu operaciju koja bolesnika sa sivom mrenom vraća u normalan život već nakon nekoliko dana. Danas se siva mrena operira pomoću ultrazvuka, a odstranjena zamućena leća se zamjenjuje novom umjetnom. Operiramo u lokalnoj anesteziji, bez injekcije. Postupak je bezbolan. Sama operacija traje dvadesetak minuta. Nakon operacije bolesnik odlazi kući. Sutradan je kontrola. Kapljice se uzimaju dva tjedna.